Centar „Sinapsa“ koji se nalazi na trgu Svetog Teodora Vršačkog 37/4, u Vršcu, posećuje veliki broj gradjana iz regiona, ali i iz inostranstva.
Interviju sa vlasnicom centra Stefani Lazin, obavili smo u prijatnoj i opuštajućoj atmosferi centra.
– Vi ste gospodjo Stefani, master psiholog, psihoterapeut, medijator i marte meo praktičar.
Koliko je truda, vremena i odricanja potrebno da bi neko postao kompetentan za obavljanje ovakvog posla?
Potrebno je bilo vreme i velika posvećenost u radu u sticanju akademskog zvanja na osnovnim i master studijama, a kasnija nadogradnja je proistekla iz moje lične afirmacije da mogu da pronađem najbolje profesionalno rešenje za svaku vrstu problema i potreba ljudi koji mi se obraćaju.
Psihologija je profesija poput lekarske, koja zahteva konstatno učenje i unapređivanje znanja i veština, a upravo iz razloga sto živimo u informatičkoj eri gde se informacije kao i bolesti i loše situacije šire neverovatnom brzinom.
– Možete li nam reći nešto više o marte Meo Metodi korišćenja u psihoterapiji, obzirom da je još uvek tako nešto nepoznanica?
Marte Meo je svetski priznat komunikacijski program za decu i odrasle sa teškoćama u razvoju govora, čiji je cilj da podstakne prirodne sposobnosti za uspešnu komunikaciju i da navede osobu da na najbolji način koristi sopstvene kapacitete. Kreirala ga je Marija Arts kako bi pomogla roditeljima dece obolele od autizma, sa kojom je bilo skoro nemoguće ostvariti čak i onaj inicijalni kontakt, te roditelji nisu mogli ni da primenjuju savete koje su dobijali od lekara. Pošto su rezultati kod autističnih mališana bili izvanredni, Marte Meo metod je počeo da se primenjuje i u komunikaciji sa decom ometenom u razvoju, sa starima i dementnima, ali i u radu sa sasvim malim bebama koje se nalaze u predgovornoj fazi, kao i sa decom koja još nisu ovladala jezikom.
– Koji su najčešći problemi sa kojim se bore korisnici usluga centra „Sinapsa“?
Najčešći problemi zbog kojih mi se obraćaju klijenti ,a sa kojima se bore su, produžena anksioznost, depresija, partnerski odnosi, problemi na poslu, porodični problemi, fobije, panični napadi, problemi sa ishranom, tuga, gubitak i drugo.
– Da li se sa istim problemima susreću ljudi iz regiona i ljudi iz inostranstva koji vam se obraćaju ili pak postoji razlika?
U centru „Sinapsa“ postoji mogućnost i online savetovanja putem Skype i Viber aplikacije, što omogućava psihološko savetovanje na srpskom jeziku ljudima iz inostranstva i regiona. Najčešći problemi zbog kojeg mi se obraćaju ljudi koji žive u inostranstvu su uglavnom porodični problemi, problemi na poslu, usamljenost, preterana briga, depresija, što se mnogo i ne razlikuje od problema zbog kojih mi se obraćaju ljudi koji žive u Srbiji.
– Da li se slažete sa tvrdnjom da nebriga o psihološkom zdravlju utiče na kvalitet života?
Svakako. Briga o mentalnom zdravlju je važan deo brige o sebi o svom ukupnom zdravlju, o kvalitetu sopstvenog života. Mentalno-higijenski aspekat je najvažniji i svaka briga o mentalnom zdravlju podrazumeva zainteresovanost za sopstveni rast, razvoj, emocijalno opismenjavanje, ostvarivanje kvalitetnih međuljudskih odnosa itd. Takođe treba naglasiti da pored mentalno-higijenskog aspekta postoji i drugi aspekat, a to je lečenje psihičkih smetnji, bolesti, depresije, fobije, poremećaj ishrane, produžena aksioznost i dr. Tako da svakako utiče na kvalitet života.
– Kako se izboriti sa problemima ovakvim vremenima posle Korone?
Faktor nepoznatog i nepredvidivog uticaja je ta viša sila, koja je značajno promenila naš život i koja je uticala ne samo na fizičko, već i na mentalno zdravlje svih nas. Reakcije na ovu situaciju su uglavnom zavisile od našeg temperamenta i psihološke strukture, od okolnosti u kojima smo se nalazili i od našeg okruženja. Anksioznost, depresija, problemi sa spavanjem, samo su neke od psihičkih smetnji koje su nastale kao posledica pandemije Korona virusa. Ova situacija nas je promenila u mnogim segmentima života, emotivnim, ljudskim, bliskim kao i pri upoznavanju nas samih. Neki ljudi će to shvatiti kao lekciju da to može da se desi i sledeći put, pa će krenuti da jačaju imuni sistem čitave godine, baviće se fizičkom aktivnošću, promeniće način ishrane i života da bi se pripremio za period koji će možda opet doći. Stres kao sam stres je nešto što smo trpeli izvesno vreme, on nas je i naterao da povedemo računa kako ćemo živeti, da se nekako prilagodimo situaciji dok kriza ne prođe, međutim nisu svi uspeli u tome. Ono što predlažem je najjednostavniji terapijski deo, a to je zdrav način života, fizička aktivnost, druženje, čitanje, učenje, svoje slobodno vreme provedite sa svojom porodicom, prijateljima, izbegavajte alkohol, cigarete, dnevna doza smeha je takođe odlična za mentalno zdravlje. Solidarnost, pažnja, deljenje i briga jedni za druge je ono što je u ovoj situaciji važno, kako bi smo se vratili jedni drugima i ponovo povezali.
– Koji su znakovi pokazatelji da nam je potrebna stručna psihološka pomoć?
Ukoliko se često osećate bez energije, opsesivne misli, osećaj strepnje i panike, strah od budućnosti, često razmišljate da ste oboleli od neke teške bolesti, izbegavate ljude, prejedate se da biste se bolje osećali, stalno brinete, ukoliko tegobe traju duže, a ne možete da pronađete rešenje samostalno, svakako da treba da se obratite stručnom licu. Međutim važno je znati da profesionalci u oblasti javnog zdravlja pomažu danas ljudima sa mentalnim tegobama, ali i rade sa ljudima koji naiđu na neke probleme koje mi nazivamo problemi življenja. To su savetovanja kako da se prevaziđu neke situacije koje užurbani stresni život savremenog čoveka sa sobom nosi.
– Da li je još uvek odlazak psihologu tabu tema?
Bitno je znati da mentalne teškoće nisu nešto što se bira, ali jesu nešto što se svima može desiti, međutim uz adekvatnu pomoć i podršku se mogu prevazići. Zabluda je da je psihoterapija namenjena samo onima koji imaju dijagnozu ili mentalni poremećaj. Često mi dolaze klijenti koji samo žele da poboljšaju svoj kvalitet života, redovnom mentalnom higijenom što svakako podrazumeva i povremeni odlazak kod psihoterapeuta. Zato smatram da je važno pričati o mentalnom zdravlju, posebno u društvu gde je razgovor na tu temu još uvek tabu ili je čini mi se pojam mentalnog zdravlja pogrešno predstavljen.
– Hvala na izdvojenom vremenu.
D.B.