Naslovnu stranicu prvog broja „TTS magazina“ uzeo je jedan od najmlađih i najuticajnih političkih
analitičara u Srbiji. Kao neko ko je među prvima podržao ovu ideju stvaranja ovakve forme časopisa,
zasigurno je zaslužio da se nadje na naslovnoj strani „TTS magazina“.
Mišel Zubenica rođen je 1994. u Vojniću, Republika Hrvatska. Završio je Fakultet političkih nauka
Univerziteta u Beogradu i diplomirani je politikolog za međunarodne poslove. Jedan je od osnivača i
izvršni direktor „Centra za međunarodnu javnu politiku“.
U dva navrata je bio član Studentskog parlamenta Fakulteta političkih nauka, kao i član Etičkog odbora.
Radno iskustvo započeo je kao savetnik narodnog poslanika u Odboru za dijasporu Narodne skupštine
Republike Srbije, a bio je angažovan i u Kancelariji za mlade i saradnju sa udruženjima Grada Beograda.
Radi marketinške kampanje i savetuje kompanije iz oblasti marketinga i odnosa sa javnošću, a kao
politički analitičar komentariše i analizira politička dešavanja za najveće medije u Srbiji i regionu. Član je
poslovnog udruženja E-razvoj koje pruža podršku razvoju informacionog društva u Srbiji. Bio je član i
predstavnik firme Biocircle tech sa kojom je stigao do četvrtfinala takmičenja „Najbolja tehnološka
inovacija“ u Privrednoj komori Srbije, a iste godine sa firmom je osvojio prvo mesto na takmičenju za
najbolju zelenu poslovnu ideju u Srbiji „Climate Launchpad“.
Učestvovao je u brojnim projektima i konferencijama iz oblasti međunarodne politike, diplomatije i
medija. Služi se engleskim jezikom.
– Pre svega, gospodine Zubenica, kako ste?
Dobro sam hvala, pun entuzijazma i optimizma kao i uvek.
– Kako uspevate da uklopite privatan život i gotovo svakodnevna gostovanja na televizijama širom
Srbije?
Nije lako ali je veoma važno biti dobro organizovan. Ljudi koji gledaju emisije misle da je gostovanje na televiziji i razgovor sa novinarima najteži deo posla za gosta ali u stvari to je samo možda poslednja faza vaših aktivnosti i napora koje ste preduzeli a koje su dovele da budete prisutni u javnosti. Prvo morate biti dostupni gotovo 24 časa tokom cele godine, i vikendom i praznicima. Pritom, morate da budete konstatno u toku, da pratite situaciju i da imate zaista nešto korisno da kažete. Takođe, potrebno je da radite neke konkretne stvari i već neke rezultate u karijeri da bi ste bili adekvatan sagovornik. Ja sam imao tu sreću ili nesreću, da veoma mlad zbog aktivizma uđem u te vode i da moj rad bude prepoznat od predstavnika medija. I onda kad jednom uđete, morate tome potpuno da se prilagodite. Privatan život naravno zbog toga često trpi ali mislim da sam uspeo da nađem neki balans i da se pritom ne odreknem oni „malih stvari“ koje volim da radim u slobodno vreme.
– Koja su Vam gostovanja iscrpnija, na televizijama sa nacionalnom frekvencijom ili na lokalnim
televizijma, ili recimo u podkastu na ju tubu?
Ima više faktora koji utiču koliko će te se prijatno osećati u nekoj emisiji. To naravno zavisi dosta od voditelja i novinara ali i od drugih sagovornika ako ih ima kao i od teme i načina na koji se emisija vodi. Iako najčešće dobijam pozive od velikih medija odnosno televizija sa nacionalnom frekvencijom, moram da priznam da imam bolja iskustva kada je reč o gostovanjima na lokalnim televizijama i na podkastima. Mislim da su mejnstrim mediji suviše komercijalizovani i da su dobroj meri izgubili kvalitet jureći veliku gledanost i podilazeći narodu što prostijim sadržajem. Sa druge strane, mnogi novinari na manjim televizijama ili na internetu mnogo ozbiljnije pripremaju razgovore sa gostima, često se na jednom višem nivou obrađuju teme i zato imate priliku mnogo više da budete svoji i onakvi kakvi jeste, nego na velikim televizijma na kojima često i nemate vremena da kažete sve što hoćete. Zato i internet mediji sve više uzimaju primat u odnosu na velike televizije.
– Kako Vam se čini život u manjim srednima kao što je recimo ovde kod nas u Vršcu, Beloj Crkvi ili
Plandištu u odnosu na život u Beogradu, gde inače živite?
Kada ste mladi i željni dinamičnog života naravno da će vam život u velikom gradu mnogo bolje prijati nego u manjem mestu. Međutim, kako godine idu, shvatite da da nemate mnogo vremena za bacanje. A upravo se to vreme mnogo baca u velikom gradu kao što je Beograd, pre svega kroz gužve u saobraćaju. Takođe se i zapitate, da li je onda takav grad najbolje mesto za formiranje porodice i odrastanje vaše dece. Pozitivna strana života u glavnom gradu jeste što ste u centru zbivanja, što uvek možete da upoznate nekog novog i naravno zbog poslovnih mogućnosti. Ali to su dobre i loše strane koje postoje između života u glavnom gradu i unutrašnjosti u svakoj državi. Ono što je problem za Srbiju jeste što pored Beograda, nemamo mnogo mesta u Srbiji koja se razvijaju i koje nude dobru perspektivu za mlade ljude. Možemo da kažemo da nažalost Beograd „jede“ ostatak Srbije. Srbija je prelepa zemlja sa velikim potencijalima i mislim da se mora mnogo više pažnje usmeriti na razvoj i podizanje kvaliteta života u drugim mestima, tako što će se otvoriti mnogo više radnih mesta, izgraditi potrebna infrastruktura ali i podići nivo kulturnog i socijalnog života što je za mlade najvažnije. Vršac i opštine u južnobanatskog okrugu imaju mnogo toga da ponude i ljudi iz ovog kraja treba da budu ponosni na svoj zavičaj. Sam Vršac je definitivno jedan od najlepših gradova u Srbiji, uz malo bolju promociju mislim da može da postane jedan od posećenijih destinacija u Srbiji.
– Šta mislite o južnobanatskoj mulitkulturalnosti?
Zajednica koja je multikulturalna poseduje u svojoj suštini ogromno bogastvo koje treba čuvati i negovati. Nažalost, bili smo svedoci u prethodnih 30 godina mnogih nacionalnih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, posebno u onim delovima gde je živelo mešovito stanovništvo. Mnogi ti prostori su danas etnički očišćeni i zato ovaj kraj kao i cela Vojvodina treba da bude ponosna što je sadržala svoju različitost uprkos svim izazovima. Smatram da različite kulture, jezici i tradicije mogu samo da oplemenjuju ljude i da otvore neke nove vidike i upravo zato ljudi u Banatu treba da čuvaju svoje komšije i da budu ponosni na svoju autentičnost koja se sastoji od različitih identiteta.
– A sada pitanje iz struke: Gde vidite Srbiju za 10 godina, i kakvo je Vaše mišljenje o spoljnoj
politici Srbije?
Želim da Srbija bude moderna, perspektivna i pristojna država koja će biti usmerana na podizanje kvaliteta života svojih građana. Mi smo često kao narod zauzeti velikim svetskim temama a ne stižemo da sredimo naše unutrašnje dvorište. Imamo brojne probleme koji se tiču pre svega nas i za njihovo rešavanje moramo sami da se pobrinemo, to nam niko neće pomoći iz inostranstva. Moramo da napravimo državu sa jakim institucijama, pravilima i zakonima koji će morati svi da poštuju i društvo u kojem će postojati jednake šanse i mogućnosti za sve. Mnogo je nažalost u našem društvu nepotizma, korupcije i nepravde i to treba promeniti. Što se tiče spoljne politike, mislim da treba da koristimo našu geografsku poziciju jer smo na raskrsnica puteva i da tražimo saveznike na svim stranama sveta. Treba da gledamo isključivo naš interes i da se prema tome rukovodimo. U proteklih desetak godina smo uspešno balansirali i gradili dobre odnose sa svim velikim silama, međutim u trenutnim okolnostima, mislim da ćemo morati da ojačamo naše opredeljenje da budemo deo zapadnog sveta, sa tesnom ekonomskom saradnjom sa EU i SAD ali i da se ne odričemo drugih partnera i tradicionalnih saveznika. Imamo naše državne i nacionalne interese i od njih ne trebamo odstupiti. Međutim, za njihovo ostvarivanje morate da imate moćne saveznike i zato zastupam stav da ne smemo biti sami i da moramo da usklađujemo našu politiku i sa interesima velikih sila.
– Šta mislite o potencijalima Vršca, Bele Crkve i Plandišta, i u kom pravcu bi trebao ići njihov
razvoj?
Vršac i okolne opštine imaju mnogo potencijala koja nisu nažalost potpuno iskorišćena. Mislim da ovaj kraj treba mnogo više da iskoristi svoju geografsku poziciju i blizinu granice sa EU kako bi se povećali međudržavni projekti i investicije. Poljoprivreda, prerađivačka industrija i turizam su grane privrede u koje treba uložiti i koje bi mogle da podignu Vršac i ceo južni Banat. Da bi se do toga došlo, mora se izgraditi i modernizovati lokalna infrastruktra i više raditi na promociji potencijala ovih opština. Mislim da bi mnogo više ljudi dolazilo ovde kada bi se radilo na brendiranju Vršca, Bele Crkve i Plandišta. Siguran sam da ima dovoljno kvalitetnih i stručnih ljudi u ovom kraju koji bi mogli da urade ovaj posao.
– Za kraj, pošto znamo da ste još uvek neoženjeni i da ste veoma popularni među damama iz
redova srpske politike, da li bi se moglo desiti da izabranica vašeg bude ipak neka „obična
devojka“ recimo sa našeg područija?
Za mene je najvažnije da devojka bude kulturna, kvalitetna i dobra osoba. Sve ostalo je manje bitno. Naravno, veća je mogućnost da se osobe povežu kada ih i posao spaja ili kad imaju ista interesovanja ali ipak je važnije da osoba sa kojom delite sve, bude neko na koga možete da se oslonite u svakoj situaciji i ko će vam biti podrška. Ljubav ne poznaje granice niti profesiju, a iskren da budem s obzirom na brojne primere iz političke istorije, više bi voleo da moja izabranica ne bude iz te branše.
– Hvala Vam na izdvojenom vremenu.
D.B.
Leave A Reply