Vivijen Li glumica raskošne lepote i talenta.Rođena je 05.11.1913. godine kao Vivijen Meri Li u Dardzilingu u Britanskoj Indiji.U Indiji je zivela do svoje šeste godine.Bila je jedinica tako da je uvek imala potpunu podršku svojih roditelja.Oduvek je znala da će biti glumica.Sa svoje tri godine Vivijen je recitovala za pozorišnu trupu svoje majke.Pored zanimanja za knjizevnost, igrala je balet,svirala čelo, klavir,i aktivno učila i govorila strane jezike.Kao odrasla Li imala priblizno fotografsko pamćenje.Brzo je pamtila tekst nakon jednog ili dva čitanja.Otac joj je pomogao da se upiše na Kraljevsku akademiju dramskih umetnosti u Londonu.
1931. godine upoznala je svog prvog muza advokata Herberta Lija Holmana.Bio je dosta stariji od nje. Venčali su se 20.12.1932. godine, ona napušta studije i ubrzo rađa ćerkicu Suzan.Uloga supruge i majke nije je odvratila od glume.1935 godine glumi kao statistkinja u filmu”Stvari se popravljaju”.
1936. godine videla je Lorensa Olivijea. Gledala ga je kako igra u predstavi.Već tada je znala da će se udati za njega iako je još uvek bila u braku.Igrali su zajedno u filmu “Pozar nad Engleskom” i tada započinje njihova afera.Dugo godina su bili u tajnoj vezi pošto njihovi supruznici nisu hteli da im daju razvod.1940 godine dobijaju razvod ali oboje gube starateljstvo nad svojom decom. Zbog prevare i razvoda venčali su se u tajnosti 20. avgusta 1940. Godine. Na venčanju su bili samo svedoci Ketrin Hepbern i pisac Garson Kavin.
Vivijen je dobila ulogu Skarlet O Hare pored toga što je imala veliku konkurenciju među kojima Beti Dejvis,Dzoan Kraford, Katrin Hepbern.Vivijen je radila šesnaest sati dnevno šest sati u nedelji, 125 dana.Bila je plaćena 25000 dolara mnogo manje od Klarka Gejbla koji je dobio 125 000 dolara za 71 dan.
1939 godine dobila je nagradu za najbolju zensku ulogu.
Na početku karijere postavljena joj je dijagnoza bipolarni poremećaj zbog koga je izgubila mnoge velike uloge,prijatelje i dostojanstvo. Mnogo je zelela da ima dete sa Lorensom ali o tome nikad nije pričala a ta zelja joj se nikad nije ispunila,Posle drugog pobačaja počela je da pati od manične depresije.Često je bila pdvrgnuta terapiji elektrošokovima ali to je nije omelo da odlično odigra svoje uloge.U naletima bolesti znala je da bude okrutna prema ljudima koje je najviše volela.Veliku ljubav između Vivijen i Lorensa poremetila je njena bolest.
1949 godine igrala je u predstavi “Tramvaj zvani zelja” ulogu Blanš Duboe, izbledele lepotice na ivici psihoze.Ubrzo je angazovana da igra i u filmskoj verziji sa Marlon Brandom. U to vreme se pričalo da je ušla u ljubavnu vezu sa Brandom mada je on to negirao. 1953. godine u januaru snimala je film “Slonovski pad”sa Piterom Finčom.Ubrzo nakon početka snimanja dozivela je nervni slom pa je zamenila Elizabet Tejlor.Lorens je sa snimanja odvodi kući gde joj pomaze da se oporavi.Često je trpeo izlive njenog besa.Znala je i da fizički nasrne na njega.Posle dvadeset godina braka razvela se od Lorensa Olivijea.Ubrzo nakon toga oboje su ponovo stali na ludi kamen.Udala se za Dzeka Marivala koji je morao obećati Lorensu da će čuvati Vivijen. Do kraja zivota ostali su u dobrim odnosima i pisali pisma jedno drugom.
Bolest joj se vratila 1967 godine. Ponovo je obolela od tuberkuloze. 07.07.1967. godine Dzek je nalazi mrtvu pored kreveta u spavaćoj sobi. Pluća su joj bila puna vode i od toga se ugusila.Kremirana je po sopstvenoj zelji.
Ostavila je veliki trag u filmskoj umetnosti sa svojih devetnaest uloga mada je do kraja zivota bila ubeđena da je za uloge biraju zbog njene lepote. Osvojila je dva Oskara prestiznu filmsku nagradu.Zivela je i radila u zivotu u stilu rečenice koju često izgovara u filmu “ Prohujalo sa vihorom”: “Misliću o tome sutra”.
Marijana Bašić