U svojoj psihoterapeutskoj praksi sve se više susrećem sa osobama koje pate od preteranog straha, najčešće bezrazložnog ili neosnovanog u situacijama gde bi drugi ljudi mogli da ih posmatraju ili procenjuju njihovo ponašanje ili izgled. Takve situacije su najčešće: obavljanje neke radnje pred drugima, javni nastup, razgovor ili uopšte interpersonalni kontakti. Zbog straha, navedene situacije najčešče se izbegavaju.
Anksioznost je stanje koje karakteriše osećanje straha, preterane brige ili nelagodnosti. Uglavnom uključuje i emocionalne i fizičke senzacije kada je osoba zabrinuta ili uznemirena. Ovo je veoma neprijatno stanje, ali je zapravo normalna telesna reakcija na potencijalnu opasnost ili ugroženost, bila ona stvarna ili zamišljena.
Osobe koje pate od socijalne anksioznosti se mogu bojati da će ih osuditi, kritikovati, ismevati ili ponižavati pred drugima, čak i u najobičnijim, svakodnevnim situacijama. Previše brinu da će učiniti ili reći pogrešnu stvar i da će se kao rezultat toga dogoditi nešto strašno. Pokušavaju da izbegnu situacije u kojima se plaše poniženja ili ponašanja na sramotni način. Ako izbegavanje nije moguće, oni izdrže situaciju, ali mogu postati izuzetno anksiozni i mogu pokušati da napuste situaciju što pre.
Iako su ovo normalne reakcije tela, ako često doživljavate veoma snažna i dugotrajna osećanja uznemirenosti, kada stvarnih razloga za to nema, to može biti veoma opterećujuća za svakodnevno normalno funkcionisanje.
Anksioznost nije uvek loša. Nekada Vam može pomoći da budete dodatno fokusirani ili Vas motivisati da rešite neki problem koji Vas uznemirava. Ali kada je ona svakodnevna i preplavljujuća, kada Vam utiče negativno na Vaše odnose sa drugim ljudima ili onemogućava svakodnevne aktivnosti, tada je Vaša anksioznost došla u stadijum anksioznog poremećaja.
Kada anksioznost postaje anksiozni poremećaj?
Svi smo ponekad više ili manje anksiozni, što ne znači da imamo anksiozni poremećaj. Kada anksioznost kao prolongirano stanje nesigurnosti i straha, a koja proizlazi iz očekivanja realnog ili izmišljenog pretećeg događaja, počne ozbiljno štetiti svakodnevnom funkcioniranju, tada je vreme da potražite stručnu pomoć.
Koji su simtomi socijalne anksioznosti?
Izbegavanje određenih situacija, mesta ili osoba
Lupanje srca
Napetost u mišićima
Kratak dah
Osećaj gušenja
intenzivnu zabrinutost zbog interakcije sa drugim ljudima
stres koji se manifestuje danima ili nedeljama pre nekog događaja
izbegavanje društvenih događaja ili pokušaja da se uklopite u društvo, ako morate da prisustvujete
brigu da ćete se osramotiti u društvenoj situaciji
zabrinutost se da će drugi ljudi primetiti da ste pod stresom ili nervozni
potrebu za alkoholom da bi se suočili sa drugim ljudima
izostanak škole ili posla zbog anksioznosti
Ako imate socijalnu anksioznost możete biti preplavljeni sledećim mislima:
– “Znam da ću ispasti budala”;
– “Moj glas će početi da se trese i poniziću se”;
– “Ljudi će misliti da sam glup“;
-“Neću imati šta da kazem. Delovaću im dosadan”.
mr Stefani Lazin
psiholog- psihoterapeut i Marte Meo prakticar
Share
ttsmagazin