Posledice savremenog doba i preventivne mere
Pojam zdravlja definisala je Svetska zdravstvena (WHO) organizacija još 1948. godine, po kojoj „zdravlje nije samo odsustvo bolesti i iznemoglosti, već i stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja“. Dakle, zdravlje je mnogo više od odsustva bolesti i predstavlja ključni faktor kvaliteta života. Prema WHO postoje četiri glavna faktora koja utiču na vaš zdravstveni status:
• Zdravstvena briga (Helath Car) 10%;
• Okruženje/okolina (Environment) 19%;
• Nasledni faktori (Human Biology) 20%;
• Životni stil (Lifestyle) sa čak 51% – stres, pušenje, gojaznost, ishrana, krvni pritisak, alkohol, droga, aktivnosti i sl.
Iz ovoga se jasno vidi da je najvažniji i presudni faktor životni stil tj. život kakvog ga mi organizujemo. Planirn, organizovan, život sa jasno definisanim dugoročnim i kratkoročnim planovima radi ostvarenja naših ciljeva najsigurniji je (pred)uslov da kroz život hodamo zdravi, funkcionalni i optimistični.
Zanimljivo je da prvi podaci o fizičkoj aktivnosti organizovanoj u cilju promocije zdravlja potiču iz drevne Kine još od 2500 godina pre naše ere. Hipokrat (Hippocrates, 460-370 p.n.e) ističe da „svaki telesni segment koji je fizički aktivan ostaje zdrav, razvijen i sporije stari“.
Opšte je poznata činjenica da fizička aktivnost i dobra fizička kondicija smanjuju rizik od nastanka bolesti i doprinose optimalnom zdravlju. Čuvena epidemiološka studija Morisa i sar. koja je trajala čak pet godina (1953-1958) na kondukterima i vozačima gradskog prevoza pokazala je da kondukteri manje oboljevaju od srčanih oboljenja zbog većeg nivoa habitualne fizičke aktivnosti – penjanje uz stepenice (ovo se odnosi na gradske autobuse u Londonu koji su na sprat).
Naši preci su živeli u mnogo fizički zahtevnijem, odnosno „fizički savremenijem“ svetu i takvu genetsku osnovu su i nama preneli. Čovek današnjice iste je genomske strukture kao i homo-sapiens pre 40.000 – 100.000 godina. Ta struktura je oformljena u smislu fizički aktivnog života (sakupljačka privreda, lov, poljoprivreda…). Tek pre nešto više od 200 godina, stvari su se promenile – industrijska revolucija. Ali, unapređivanjem tehnologije/a „unapredio“ se i sedenterni način života.
Toliko smo sedenterno „napredovali“ da se gojaznost u svetu povećala duplo od 1980. U 2008. više od 1.4 milijardi odraslih (20 godina i stariji) su prekomerno uhranjeni. Od tog broja 200 miliona muškaraca i oko 300 miliona žena je gojazno.
Ovaj podatak će možda zvučati neverovatno, ali 65% svetske populacije živi u zemljama gde su prekomerna uhranjenosti i gojaznost češći uzrok smrti nego neuhranjenost! Više od 40 miliona dece ispod 5 godina starosti je prekomerno uhranjeno u 2010.
Važno je znati da je gojaznost reverzibilna i da se može sprečiti!
Ono što, pored sedenternosti, karakteriše savremeno doba jeste fenomen koji glasi ljudi postaju sve gojazniji, a ne sve bolje uhranjeni! Bolja uhranjenost ne znači i kvalitetnu uhranjenost i zdravlje!
Broj gojaznih ljudi jednak je broju neuhranjenih – 1,1 milijarda. Za ovo je svakako odgovoran loš izbor namirnica u svakodnevnoj ishrani i nedostatak bilo kakvog oblika kretanja, dovodeći do: povećanja gojaznosti, srčanih oboljenja, dijabetesa, malignih bolesti, a indirektno izaziva i niz drugih problema (depresija, proširene vene i sl…).
Prema Američkom centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) i Američkom koledžu za sportsku medicinu (ACSM) loša ishrana udružena sa nedostatkom fizičke aktovnosti uzrokuje 300 000 smrtnih slučajeva godišnje – srčana oboljenja, dijabetes, maligne bolesti, i druga oboljenja.
S druge strane, ništa vam neće tako „efikasno“ uništiti leđa kao dugotrajno sedenje (bez fizičke aktivnosti). Zašto? Zato što duboki mišići leđa uopšte nisu projektovani za dugotrajno sedenje. Ovi mišići (tzv. paraspinalni) su peraste arhitkture (što posebno ne odgovara sedećem položaju), pružaju se celom dužinom kičme i sa početnim pripojima na zadnjog strani karlice. Kada se usled sedenja karlica blago pomeri ka napred pripoji se istegnu. To uzrokuje zatezanjem celog mišićno-kičmenog lanca, dovodeći do pojačanog pritiska na međupršljenskim diskovima (nalaze se između svaka dva pršljena). Dalje, iz diskova izlazi dragocena tečnost (oni su 88% od tečnosti) i ceo kičmeni sistem postaje krajnje krt. Smanjenje razmaka između diskova može dovesti (često i dovede) do preignječenja ishijalgičnog nerva (lat. n. ischiadicus), a kasnije do „čuvenog“ išijasa.
Koliko je moderno ovo naše doba, sa aspekta zdravlja i kretanja? Odgovor je jednostavan: zaostali smo da zaostaliji ne možemo biti. Pretvorili smo se u jedno nepokretno paralizovano društvo. Jedino što je savremeno danas su raznorazne hronične nezarazne bolesti, a one su isključivo posledica neaktivnosti. Ukoliko želimo da popravimo statistiku koja glasi da je 3/4 od ukupnog broja smrtnih slučajeva ljudi preko 18 godina posledice ovih oboljenja, onda ćemo morati malo da se pokrenemo, informišemo, razgovaramo sa stručnjacima iz raznih oblasti preventive, zdravlja i fizičke kulture, i steknemo odgovarajuća znanja.
Autor ovog članka čvrsto veruje da biti FIT tj. biti u dobroj psiho-fizičkoj kondiciji ne znači samo vežbati u nekom rigoroznom „stisnutih vilica“ režimu treninga, već da je to i odgovarajuće znanje i obrazovanje i raznih oblasti koje su komplementarne sa vežbanjem – znanja iz anatomije i fiziologije ljuskog organizma, biomehanike i nutricionizma, psihološke pripreme i periodizacije trenažnih ciklusa i dr.
Rešenje i preventiva su zapravo vrlo jednostavni. Fizička aktivnost i kondiciija predstavljaju metode promocije zdravlja i doprinose kvalitetu života definisano pojmom velnes. Drugim rečima utiču na druge aspekte zdravlja, kao što su ona navedena definicijom WHO.
Da biste stekli orjentaciju kako da počnete pogledajte piramidu fizičkih aktivnosti:
1. Bazu piramide čine obične fizičke aktivnosti – bilo kakvi pokreti tela ostvareni putem mišićne kontrakcije pri čemu se troši energija: hodanje, trčanje, vožnja bicikla, planinarenje, cepanje drva, krečenje, nošenje džakova i sl.
2. Prvi nivo čini kondicija (Physical fitness), koji predstavlja skup fizičkih atributa koji omogućavaju organizmu da odgovori ili se adaptira na fizičko opterećenje.
3. Vrh piramide rezervisan je za vežbanje i trenažni proces – plansko, smišljeno ponavljanje pokreta tela u cilju poboljšanja ili održavanja kondicije (fizičkih, funkcionalnih, motoričkih, psiholoških sposobnosti).
Sve u svemu, mnooogo smo se unazadili u odnosu na naše pretke. Potrudimo se da budemo što aktivniji i da smišljeno i planski napredujemo i na zdravstvenom i na funkcionalnom planu. Inače, moderno doba ostaće isključivo upamćeno napretkom savremenih tehnologija i nauke, sa jedne strane, i napretkom i razvojem savremenih nezaraznih bolesti, sa druge strane.
Prof. MSc Strahinja Nikolić